29. godišnjica prisjećanja žrtvi srpskih zločina na području Vukovara i okolice

Tijekom cijelog studenog s emotivnom teškoćom prisjećamo se brojnih žrtava velikosrpske agresije na području Vukovara i njegove okolice. Mnogobrojni građani diljem Republike Hrvatske i izvan njenih granica dvadeset i devetu godinu za redom, prisjetit će se teških zločina počinjenih u Vukovaru, Sotinu, Borovom Naselju i farmi Lovas, Lužcu, Borovom selu, Bogdanovcu, na Putu spasa, tvornici Velepromet i farmi Ovčara, za vrijeme hrvatskog oslobodilačkog rata.

Tijekom Domovinskog rata stradali su mnogi hrvatski prostori, no zbog iznimne blizine Srbiji, time i vojno-strateške važnosti, područje Vukovarsko-srijemske županije pretrpjelo je teška razaranja koja su odnijela nekoliko tisuća života i nanijela materijalna oštećenja. S namjerom stvaranja Velike Srbije, srpske snage su pri osvajanju teritorija provodile vojnu strategiju zauzimanja neobranjenih sela, ubijanja nesrpskog stanovništva i srpskih domicila koji nisu podržavali njihove ciljeve, te dodatnog naoružanja i mobiliziranja vojske iz Srbije. Srpski pobunjenici, zbog potpore Jugoslavenske narodne armije, raspolagali su s mnogobrojnim oružjem i imali su pristup zrakoplovnom naoružanju. Hrvatsku obranu činilo je oko osam stotina pripadnika policije i tek formiranog Zbora narodne garde, s oko 1.000 dobrovoljca iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine bez vojnog iskustva sa slabim naoružanjem. Na teritoriju Vukovarsko-srijemske županije počinjeni su mnogobrojni zločini protiv čovječnosti, do danas nisu poznate sve žrtve i za mnogim osobama se traga, a svi odgovorni za ratne zločine još uvijek nisu pravno procesuirani. Prema službenim izvorima, s istočnih prostora Hrvatske prognano je 22.000 osoba, 3.200 ih je završilo u logorima, a 2.717 osoba je ubijeno. Od toga je poginulo do 600 branitelja, dok su ostali zarobljeni ili ranjeni, a trećina ih se uspjela probiti iz Vukovara.

Tenzije između hrvatskog stanovništva i srpskih domicilnih pobunjenika postojale su već 1990-ih, a situacija se pogoršala u proljeće 1991. godine. Srpski pobunjenici 2. svibnja u Borovom selu zaustavljaju policijsku ophodnju iz zasjede te ubijaju dvanaestoricu redarstvenika MUP-a. U kolovozu 1991. osvojena je Baranja i okupirana su gotovo sva sela vukovarske okolice, a od rujna usljeđuju izravni napadi na Vukovar te okupacija ostalih područja na kojima su bili hrvatski branitelji i mještani. Tako je 14. listopada u Sotinu stradalo 68 mještana, a najveći dio njih ubijen je nakon okupacije. Posmrtni ostaci njih 17 još uvijek nije pronađeno. Takozvani „kukuruzni put“, koridor kroz polja od Vukovara do Vinkovaca, preko Lušca, Bogdanovaca i Marinaca, kojim su dolazile nove snage branitelja te se odvijalo snabdijevanje ratnom opremom, hranom i sanitetskim materijalom za bolnicu, nakon okupacije Vukovara služio je kao izlazna ruta iz grada nazvana Putem spasa, međutim put je napadnut 17. listopada te su mnogi hrvatski branitelji poginuli, a civili ubijeni. Na spomenutoj trasi nalazilo se mjesto Lužac koje je napadnuto 2. studenog. U napadu je 133 osoba izgubilo život, od toga 89 mještana, a za četraestero se još uvijek traga. Padom Lužca vukovarski branitelji bili su odsječeni od branitelja u Borovom Naselju što je otežalo daljnje operacije hrvatskih snaga u obrani Vukovara. Nedugo nakon, 10. studenog opkoljeno je mjesto Bogdanovac gdje su svi mještani koji su ostali u selu likvidirani. Pet dana poslije, srpske vojne snage prodrle su na područje Županje i zauzele Lipovce, Apševce i Podgrađe.

Vukovar, danas progrlašen mjestom posebnog pijeteta, bio je opkoljen srpskim snagama gotovo tri mjeseca tijekom kojih je grad napadnut više puta topničkom i zrakoplovnom artiljerijom te pokušajima upada pješadije u grad. Prethodnim okupiranjem okolnog područja, posustaje i obrana Vukovara, te od 17. do 20. studenog, zbog velikog broja civila i ranjenih, vukovarski branitelji prestaju s organiziranim otporom. Branitelji Mitnice predali su se snagama JNA 18. studenog, a branitelji Borova naselja, s velikim brojem civila, predaje se 20. studenog. Tada je i potpisan sporazum europskih, hrvatskih i predstavnika JNA kojim se vukovarska bolnica proglašava neutralom i demilitariziranom zonom. Međutim, protivno načelima dogovorenih međunarodnim sporazumom, srpske paravojne formacije i pripadnici JNA, ulaskom u pali Vukovar izvršavaju još veće zločine nad civilnim stanovništvom, ranjenicima i zarobljenicima. Prilikom topničkog napada 19. studenog, zapalila se zgrada Borovo Commercea, tadašnje ratno sklonište i bolnica u Borovom Naselju, pri čemu je poginula 51 osoba, a 115 ih je odvedeno u srpske koncentracijske logore. U blizini, na farmi Lovas, pronađena je masovna grobnica iz koje je 2001. ekshumirano 24 posmrtna ostatka hrvatskih branitelja i civila. Više stotina civila i ranjenika, 20. studenoga biva odvezeno iz vukovarske bolnice u skladišni prostor Velepromet te na poljoprivrednu farmu Ovčara udaljenu pet kilometara od Vukovara. Kroz Velepromet, najveći srpski koncentracijski logor na području Hrvatske, prošlo je 10.000 ljudi, ubijeno je njih 724, a neki se još uvijek smatraju nestalima. Više tisuća zarobljenika prebačeno je iz Veleprometa u logor Sremska Mitrovica u Srbiji, a još veći broj ih je prognano. U hangarima na Ovčari, u sklopu poljoprivrednog industrijskog kombinata, pripadnici srpskih paravojnih formacija zarobljenike su ubili te bacili u masovnu grobnicu koju su nekoliko mjeseci kasnije otkrili strani novinari, a potvrdile međunarodne komisije. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka 1996. godine, identificirano je 211 osoba, a 55 ih se još vodi nestalima.

Veliki broj logora i grobnica još uvijek nije pronađen te hrvatska vlada i dalje aktivno radi na procesuiranju svih ratnih zločina počinjenih u Domovinskom ratu i pronalaženju svih stradalnika. Prema Ministarstvu hrvatskih branitelja još uvijek se traga za 525 osoba nestalih u Domovinskom ratu s područja Vukovarsko-srijemske županije, odnosno 386 s područja Grada Vukovara te su prikupljena saznanja o postojanju dodatne skrivene masovne grobnice – Ovčare 2. Osim brojnih ljudskih žrtava, Vukovar kao grad pretrpio je razaranje ozbiljnih razmjera. Uništeni su stambeni objekti, infrastruktura, kulturno-povijesni spomenici, državne institucije te parkovi. Razrušeni su obiteljski domovi, škole, bolnica, a od kulturno-povijesnih spomenika stradali su vukovarski vodotoranj, dvorac Eltz i crkve. Dvorac Eltz, dio kompleksa Gradskog muzeja Vukovar, prva je građevina bombardirana tijekom rata. Dvorac je bio srušen do temelja, a obnovljen je 2011. godine. Vodotoranj je tijekom rata bio pogođen s više od 600 neprijateljskih projektila i postao je simbol stradanja i otpora jer se tijekom opsade grada, sve do njegovog pada 18. studenog, s vodotornja vijorila hrvatska zastava koju je uvijek iznova podizao Ivica Ivanika.

Mještani, branitelji, pripadnici vojske i policije te državni čelnici, svake godine od nezavisne Republike Hrvatske svečanom komemoracijom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, obilježavaju spomen na ove ratne događaje i njihove stradalnike. U Vukovaru program u sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. odvija se tijekom polovice studenog, a središnji dan obilježavanja je 18. studeni. Na 18. studeni, tradicionalno ide Kolona sjećanja koju predvode hrvatski branitelji Vukovara s članovima obitelji poginulih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih s tog područja, zatim im se priključuju svi ostali branitelji te građani s predstavnicima državnih, regionalnih i lokalnih vlasti. Prema procjenama organizatora prošle godine je u koloni bilo više od 60.000 ljudi. Program po običaju završava manifestacijama naziva „Svjetlosna rijeka sjećanja“ te „I u mome gradu Vukovar svijetli“, prilikom kojih se u Dunav puštaju svijeće u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovar, a u ostalim gradovima Hrvatske i šire pale svijeće u znak podrške.

Osim obljetnica, u spomen i čast žrtava podignuti su brojni spomenici te iz razdoblja Domovinskog rata potječu spomen obilježja kao što je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica te Spomen dom i masovna grobnica Ovčara. Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru najveća je masovna grobnica u Hrvatskoj na kojoj je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja postavljen je spomenik s vječnim plamenom. Spomen dom Ovčara otvoren je 2006. godine na prostoru jednog od hangara na farmi Ovčara. U pod su ugrađene čahure koje simboliziraju zločin, dok se na stropu može vidjeti 261 žarulja u obliku zvijezda. Na zidovima su obješene fotografije ubijenih i nestalih, a izložene su i njihove pronađene osobne stvari. Nakon obnove, kao simbol hrvatskog zajedništva i vodotoranj će otvoriti vrata posjetiteljima, a prilikom obilježavanja prošlogodišnje obljetnice, u dvorištu Franjevačkog samostana postavljena je spomen ploča s popisom imena 2717 osoba, među kojima se nalaze svi poginuli branitelji, pripadnici civilne zaštite u gradu Vukovaru, zatočeni i ubijeni u srpskim koncentracijskim logorima te oni koji se smatraju nestalima. U Gradskom muzeju Vukovar stalni postav čini zbirka Muzej Vukovara u progonstvu, nastala krajem 1992. godine prema ideji solidariziranja humanog svijeta oko žrtve koju su pretrpjeli Vukovarci. Danas zbirka broji 1600 umjetnina koje su darovali umjetnici kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva (SAD- a, Australije, Kanade, Francuske, Irana, Italije, Izraela, Njemačke, Poljske, San Marina, Slovenije, Velike Britanije i Venezuele, Bosne i Hercegovine). Zastupljeno je 406 umjetnika iz cijelog svijeta, od toga 253 umjetnika iz Hrvatske i 153 inozemna umjetnika.

Razvoj informativne platforme „Hrvatski branitelj“ UP.02.1.1.10 koji sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost iznosi 1.302.730,93 HRK.

Najnovije